Braća Karamazovi je posljednji roman Dostoevskoga. Radnja se temelji na priči o tragičnim odnosima unutar obitelji. I naravno, sve se vrti oko lijepe i strastvene žene koja se svima sviđa i s kojom svi žele biti. Jedan muškarac je obožava, drugi mrzi, a treći je želi posjedovati. F. M. Dostoevskij u svojim je djelima više puta iznio ideju o kombinaciji „ideala Madone” i „Ideala sodomskog“ unutar jedne žene.
Razmotrimo ovu kombinaciju na primjeru junakinje romana Dostoevskog Braća Karamazovi – Grušen’ke. Grušen‘ka (Грушенька) se u romanu pojavljuje kao predmet želje oca obitelji, Fedora Pavloviča Karamazova i njegova najstarijeg sina Dmitrija. Pripovjedač ne opisuje Grušen’kino podrijetlo i djetinjstvo. Zna se samo da ju je sa sedamnaest godina prevario i napustio neki Poljak, pan Mussiołowicz, lupež i kockar, a i to su bile samo glasine. Grušen’ku je od sramote i siromaštva spasio bogati trgovac Samsonov. Međutim, mnogi likovi u romanu smatraju da je Grušen’ka razvratna i pokvarena žena unatoč njenoj teškoj sudbini. Stariji brat, Ivan Karamazov, smatra kako Grušen’ka koristi privlačnost koju prema njoj osjećaju Dmitrij i Fedor Karamazov kako bi ih zavadila. Fedor Pavlovič Karamazov koji je u Grušen’ku ludo zaljubljen, uspoređuje ju sa evanđeoskom grešnicom.
No, bit ove fatalne junakinje u potpunosti se otkriva u poglavlju pod nazivom Lukovica.
Upravo se u tom poglavlju Grušen’ka pojavljuje u drugačijoj ulozi. Kroz razgovor s Alešom ona shvaća da je oprostila zlostavljaču. Na taj način njena duša postaje sposobna za suosjećanje i oprost. Praštanje zlostavljaču potiče Grušen’ku da preuzme na sebe odgovornost za sve što se dogodilo Dmitriju (Mitji). Ona tada, ne umom, već srcem, shvaća da je doista svatko pred svima i za sve kriv i na taj način dolazi do više kršćanske istine.
Lik Grušen’ke predstavlja lik grešnice koja stoji na raskrižju između grižnje savjesti, koja je povezuje s prošlošću i sadašnjosti, na koju je poziva njena nova, čista ljubav. Ona u sebi pronalazi dovoljno snage da prekine veze s prošlošću i sjedini se s Mitjom u ljubavi i patnji. Grušen’ka i nadalje proživljava unutarnju promjenu – postaje dobra i ljubazna žena koja je spremna žrtvovati sve za svoju ljubav.
Pripovjedač ne otkriva odmah čitatelju Grušen’kino prezime – saznajemo ga tek na sudu, na kraju romana. Na taj način autor naglašava da se Grušen’kina „griješna“ duša pokajala i preporodila. Junakinja pronalazi neku vrstu sreće s Mitjom Karamazovom i pokušava doći na pravi put, poduzeti korake prema pravednom životu. U tom se smislu, njezin lik uspoređuje s Marijom Egipatskom, koja je bila velika grešnica, ali je osvojila krunu slave i krenula pravim putem nakon što se napatila.