Bijedni ljudi – životna priča junakinje
Varvara Alekseevna Dobroselova (Варвара Алексеевна Доброселова) je lik iz romana Bijedni ljudi ruskog pisca Fedora Mihajloviča Dostoevskog. Roman Bijedni ljudi bio je njegov prvi roman i objavljen je 1846. godine.
Glavna junakinja, Varvara Alekseevna, mlada je djevojka koja se kao dvanaestogodišnja djevojčica doselila u Peterburg. Otac joj je tamo dobio posao i njezina obitelj bila je prisiljena preseliti se u drugi grad. Varvarin otac uskoro je umro i ona se morala s majkom preseliti u stan očeve rođakinje Anne Fedorovne koja nije bila dobra osoba. Iskorištavala je Varvaru i njezinu majku i bavila se sumnjivim poslovima. Ipak, Varvara je uspjela izvući nešto pozitivno iz boravka kod Anne Fedorovne. Upoznala je djevojku Sašu s kojom je zajedno odlazila na satove. Tako su se sprijateljile. S vremenom mlada se djevojka Varvara zaljubila u svog učitelja, siromašnog studenta Pokrovskog. Nastojala je što više vremena provoditi s njim i sramila se što zna tako malo toga o književnosti, a Pokrovskij je toliko volio čitati knjige. Nekoliko godina kasnije, Varvarina ljubav je preminula od sušice, a nedugo nakon toga ostala je i bez majke. Ostala je u Peterburgu sa sluškinjom Fedorom. Postala je boležljiva. Vjerojatno je imala i sušicu. Bila je veoma osjetljiva i blaga. Makar Devuškin, koji joj se u pismu predstavio kao daljnji rođak, bio joj je jedina veza s vanjskim svijetom. Nekad davno mogla je čitave noći raditi za šivaćom mašinom, ali sada je već bila lagano preslaba za to pa nije imala nikakvih prihoda. Imala je oko dvadeset godina. Bila je mlada i lijepa djevojka, ali duhom je već bila potpuno klonula. Bila je bolesna, nije imala nikakvo zanimanje, i duhovno i tjelesno ovisila je o svom prijatelju Makaru Alekseeviču bez čijih pisama nije mogla živjeti.
Kroz pisma je, kao i on, pisala o sebi, stanju svoje duše, svojim osjećajima. Sama je pisala svoju priču. U tome i jest čar epistolarna romana. Nije postojao netko drugi tko bi opisivao njezino stanje, tko bi ga gledao sa strane, već je izbor o tome što će o sebi reći Makaru bio isključivo na njoj. Između njih nije bilo nikakva posrednika. Varvara Alekseevna tipični je primjer lika F. M. Dostoevskog. Ona je mlada žena koja boluje. Kroz bolest je prikazana moguća slabost žene kao bića. Varvara Alekseevna i je bila slaba, ovisna o svom jedinom prijatelju iako to možda nikad ni sama sebi ne bi priznala. Bila je veoma ponosna. Koliko siromašna, toliko i ponosna. Nerado je primala poklone od Makara Alekseeviča iako ga je bezuvjetno voljela. Živjela je iz dana u dan i bila pravi odraz „malog čovjeka“ u stvaralaštvu F. M. Dostoevskog. S nostalgijom se prisjeća svog djetinjstva na selu i čini se kao da zapravo nikad nikome nije ni pripadala. Ne zna kome pripada, ne zna čemu da se veseli. Jedina svjetla točka njezina života je Makar Alekseevič s kojim razmjenjuje pisma. Njezino prezime Dobroselova vjerojatno također opisuje njezin karakter, dobrotu koja se skriva duboko iza njezina ponosa. Na kraju romana Varvara se udaje za gospodina Bykova kojeg ne voli kako bi ispunila vlastitu dužnost koju misli da ima kao žena. Bykov je grub i bezosjećajan. Vodi je u stepu i nakon toga ona prekida sve kontakte s jedinim prijateljem. Odlazi u stepu i na neki način se vraća na početak jer je odrasla na selu. Čitav se život u gradu osjećala nepotpuno, ali zapravo joj ni taj povratak korijenima neće donijeti ništa bolje od toga.