Aleksej Ivanovič / student: Pjer Ptiček

Lik Alekseja Ivanoviča (Алексей Иванович) pojavljuje se u romanu F. M. Dostoevskog Kockar (Игрок) u kojemu on ujedno ima ulogu pripovjedača. Radnja se odvija u njemačkom gradu Ruletenburgu. Ime grada u kojemu je smještena radnja romana povezano je s jednim od temeljnih obilježja glavnog junaka, a to je da je on kockar.

Radnja počinje s dolaskom Alekseja u Ruletenburg u hotel u kojem odsjeda i General, tj. čovjek koji plaća Alekseja kao učitelja svoje djece. Uloga i status učitelja pogrdni su za Alekseja i on sam cinično nagoviješta kako „pripada Generalovoj službi“ (Dostoevskij 1989) . Bol koju Aleksej osjeća spram svog ponosa zbog činjenice da živi od službe prema Generalu još je veća zbog činjenice da je Aleksej visoko obrazovan i pripada sitnom plemstvu.  Zbog navedenih okolnosti, Aleksej vjeruje kako većina stvari u njegovom životu nemaju smisao i većina ljudi s kojima se susreće ga ne interesiraju. Po nekim karakteristikama, Aleksej ima osobine „suvišnog čovjeka“, no to nije primarna karakteristika koja se obrađuje u romanu. Primarna osobina koja određuje samog Alekseja Ivanoviča je ljubav. Osjećaj ljubavi u njega je podijeljen na ljubav prema kockanju i ljubav prema Polini. Aleksej ne poriče činjenicu da je kockar, već samo daje do znanja kako on nema novca da bi kockao.

Interesantno je promatrati kako se kroz Aleksejevo pripovijedanje mogu iščitati osobine karakteristične za kroničnog kockara. Prije svega, samo ponašanje Alekseja naspram drugih likova često se može smatrati riskantnim i na rubu bezobrazluka, što je u svojoj srži povezano s Aleksejevom željom za kockanjem. Naime, Aleksej traži neki izazov, on „ulaže“ svoj obraz i sigurnost kako bi osvojio ljubav Poline, no također kako bi se zabavio, izazvao neku reakciju od strane drugih likova. Tako je, primjerice, Aleksej prišao barunu na ulici i uvrijedio ga. Jasno je, da je to napravio djelomično zbog želje da dokaže svoju ljubav prema Polini, no također iz njegovog se djelovanja vidi i ljubav prema riziku, ljubav prema izazivanju sudbine. Aleksej je u ovom slučaju s barunom, riskirao sve.

Specifičan je način pripovijedanja samoga kockanja, igranja ruleta, kao i kockanja u figurativnom smislu, kada je riječ o sukobu s barunom. Stil pripovijedanja u oba slučaja se ubrzava, dolazi do sve jačeg izražaja impulzivnog načina razmišljanja (Fanani 2018: 38). Aleksej, u određenom smislu riječi, gubi svijest, on pada u trans usred pripovijedanja i djeluje pod utjecajem užitka i impulsa. Aleksej pripovijeda o tome kako igra i što igra dulje traje, on gubi pojam o vremenu, detalji same igre postaju sve nejasniji i nejasniji, do te mjere da Aleksej pripovijeda samo dijelove igre, dok se ostalih zbivanja ne sjeća ili nije svjestan da su se dogodili. Govor i razmišljanja Alekseja za vrijeme igre postaju kraći, razlomljeniji i sve manje povezani. Kroz taj trans, u kojem se nalazi dok igra rulet, Aleksej bježi od svoje svakodnevice i u ruletu, u kockanju Aleksej vidi izlaz iz svog trenutnog života koji prezire (Fanani 2018, 38). Jedino u riziku, tj. kocki Aleksej vidi užitak, vidi smisao i izlazak.

Literatura:

  1. Dostoevskij, F. M. Igrok // https://ilibrary.ru/text/67/index.html
  2. Fanani, A. 2018. A Psychologial Analysis of the Main Character in Fyodor Dostoevsky’s the Gambler. EDUCULTURAL: International Journal of Education, Culture and Humanities1(1), 36-39.

Leave a Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *