Dmitrij Karamazov jedan je od tri glavna lika romana Braća Karamazovi, najstariji od trojice braće. Za njegov je lik ključna njegova unutarnja borba sa svojom „karamazovskom prirodom“ koja traje cijeli roman. Moglo bi se reći kako je ta borba prisutna kod sva tri brata Karamazovih, no kod Dmitrija je najizraženija. U Dmitriju kao da postoje dva čovjeka, dvije strane – „svijetla“ i „tamna“ strana njegove osobnosti.
DMITRIJEVA „TAMNA“ STRANA
Za „tamnu“ stranu Dmitrijeve osobnosti postoji čak i genetski temelj – otac Fedor Karamazov bio je razvratnik koji se upletao u sumnjive poslove s novcem, a majka mu je bila temperamentna žena koja nije pošla za njegova oca iz ljubavi, već iz pukog kaprica, te ga je čak tukla kada se ljutila na njega. Taj je genetski temelj samo pojačan činjenicom da je Dmitrij u djetinjstvu živio vrlo neuredno – često se selio, mijenjao škole i skrbnici se nisu dovoljno brinuli o njemu. Iz takve je kombinacije, naravno, mogla proizaći samo agresivna, razvratna (tj. strastvena) osobnost koja ne zna s novcem.
Strast je, kao i njihovi općenito slični temperamenti, jedan od razloga Dmitrijeva suparništva s ocem – oba su zaljubljeni u prostitutku Grušen’ku. Dmitrij zbog Grušen’ke čak i fizički nasrće na oca, a na kraju romana, kada otac umire, malo ljudi sumnja da bi Dmitrij mogao biti ubojica, premda on sam priznaje da ga je želio ubiti.
Osim što je agresivan, Dmitrij je i vrlo emocionalan i osjeća mržnju prema samom sebi, koju priznaje bratu Aleši. Na koncu, posljednja njegova mana koju dijeli s ocem je ta što je rastrošan – čak je i posuđeni novac koji pripada njegovoj zaručnici potrošio na zabave, za što se poslije kaje i ispovijeda Aleši. Moglo bi se reći da sve svoje loše osobine Dmitrij dijeli s ocem, te da su one razlog njihova suparništva.
DMITRIJEVA „SVIJETLA“ STRANA
U borbi protiv svije „karamazovske“ prirode Dmitriju pomažu njegove dobre osobine. Jedna od njih je njegov dobar odnos sa braćom Alešom i Ivanom te spremnost da Aleši prizna svoje grijehe. Nadalje, Dmitrij, unatoč svojoj razvratnosti, nije bez časti – nikada se nije javno hvalio djevojkama s kojima je u školi imao odnose kako bi zaštitio njihovu reputaciju. Osim toga, potpuno je lišen oholosti (otvoreno priznaje da je neobrazovan čovjek i ne toliko pametan kao njegova braća) te vjeruje u Boga, što mu na kraju pomaže da sačuva razum. Na koncu, njegova je ljubav prema Grušen’ki prava, premda strastvena.
ZAKLJUČAK
Dmitrij naposljetku uspijeva pobijediti svoju karamazovsku prirodu zahvaljujući svojim vrlinama. Za razliku od njegova brata Ivana, čiji ga intelektualizam i ateizam dovode do ludila, Dmitrijeva poniznost, prostodušnost i vjera u Boga mu omogućavaju da s Grušenjkom (moguće) započne novi život.